NO₂, O₃, SO₂ i CO: plinovi koje PM senzor ne vidi

PM2.5 i PM10 najvidljiviji su dio AirQuality.city jer ih mjere i vlastite SensorBox postaje. To, međutim, ne znači da su čestice jedino onečišćenje koje ima smisla pratiti. Službene mjerne postaje često prate i plinove koji nastaju izgaranjem, industrijskim procesima ili kemijskim reakcijama u atmosferi.

Četiri oznake koje se najčešće pojavljuju uz PM podatke su NO₂, O₃, SO₂ i CO. Ne mjeri ih svaka postaja, a njihove vrijednosti ne treba tumačiti na isti način jer nemaju iste izvore, isto ponašanje ni isto zdravstveno značenje.

NO₂ je blisko vezan uz izgaranje

Dušikov dioksid nastaje u procesima izgaranja, a u gradovima je snažno povezan s cestovnim prometom, posebno u blizini prometnih koridora. Doprinose mu i grijanje, energetika te industrijski izvori.^[1]

Vrijednosti zato mogu biti znatno više uz prometnu ulicu nego na pozadinskoj postaji nekoliko kilometara dalje. NO₂ nadražuje dišne putove i posebno je relevantan za osobe s astmom i drugim respiratornim bolestima.

Prizemni ozon ne izlazi iz auspuha

Ozon u prizemnom sloju zraka nastaje kemijskim reakcijama drugih onečišćujućih tvari pod utjecajem sunčeve svjetlosti. Zbog toga je tipično važniji tijekom toplih i sunčanih dana, a najviše vrijednosti ne moraju biti u samom prometnom središtu.^[1]

U blizini jakog izvora dušikovog monoksida dio ozona može se kemijski trošiti, dok se niz vjetar, nakon vremena potrebnog za fotokemijske reakcije, koncentracije mogu povećati. To je jedan od razloga zbog kojih ruralna ili prigradska lokacija ponekad ima više ozona od centra grada.

Prizemni ozon nije isto što i ozonski sloj u stratosferi. Jedan je onečišćujuća tvar koju udišemo, drugi nas štiti od dijela Sunčeva ultraljubičastog zračenja.

SO₂ je danas lokalniji problem nego nekad

Sumporov dioksid nastaje izgaranjem goriva koja sadrže sumpor i u određenim industrijskim procesima. Njegova važnost u Europi snažno se smanjila u odnosu na desetljeća kada su ugljen i goriva s visokim udjelom sumpora imali veću ulogu, ali lokalno i dalje može biti relevantan uz pojedine industrijske, energetske ili lučke izvore.

SO₂ ima karakterističan oštar miris i može iritirati dišni sustav, osobito kod osjetljivih osoba.^[1]

CO je posebno opasan u zatvorenom prostoru

Ugljikov monoksid nastaje nepotpunim izgaranjem goriva. Na otvorenom se obično razrjeđuje, dok u zatvorenim prostorima neispravan uređaj za grijanje, generator, peć ili drugi izvor može dovesti do opasnog nakupljanja.

CO je bez boje i mirisa, pa vanjska mjerna postaja nije zamjena za ispravan kućni CO alarm. Podatak na portalu opisuje vanjski zrak na lokaciji postaje, ne sigurnost unutar pojedine kuće ili stana.^[1]

Europski indeks uključuje više od čestica

European Air Quality Index temelji se na do pet tvari: PM2.5, PM10, NO₂, O₃ i SO₂. Ukupna kategorija određuje se prema najnepovoljnijem rezultatu među dostupnim onečišćujućim tvarima.^[2]

AirQuality.city trenutačno ukupni AQI računa samo iz PM2.5 i PM10. NO₂, O₃, SO₂ i CO prikazuju se zasebno kada ih službena postaja objavljuje. To je važna razlika: dobar PM indeks ne dokazuje da su i svi plinoviti onečišćivači niski.

Različita tvar, drugačiji ritam kroz dan

PM2.5 zimi može rasti navečer uz grijanje i stabilan zrak, NO₂ često slijedi lokalni promet, a ozon se može povećavati tijekom sunčanog poslijepodneva. Kada postaja mjeri više tvari, upravo usporedba njihovih dnevnih obrazaca može dati puno bolji kontekst od jednog ukupnog broja.

Zrak nije jedna vrijednost. Što je skup mjerenja širi, to je i slika onoga što se stvarno događa pouzdanija.