Dulji tekstovi o kvaliteti zraka, senzorima iza nje i o tome što podaci govore, a što ne.
Plan gospodarenja otpadom kaže da Hrvatska cilj za 2035. ne može ispuniti bez energetske oporabe. EU propisuje što se mjeri na dimnjaku, a postaja u naselju vidi tek dio toga.
U kontinentalnim gradovima zimi raste dim iz ložišta, a promet je cijele godine isti. Četiri godine mjerenja crnog ugljika na osam hrvatskih postaja pokazuju i da grijanje ostavlja zaseban, večernji trag.
Saharska prašina najčešće stiže u rano proljeće i ponajprije podiže PM10. Kako je razlikovati od lokalnog izvora i zašto mutno nebo ne znači uvijek i loš zrak pri tlu.
Požari na Braču i Kukuljanovu u rujnu 2026. dio su dugog niza. Ista odlagališta i pogoni gore iznova, za mnoge požare uzrok nije utvrđen, a što se nakon požara mjeri, razlikuje se od slučaja do slučaja.
PFAS je u Gospiću pronađen u otpadu i u podzemnoj vodi uz odlagalište, ali ne i u 111 uzoraka javne vode. Postaja za zrak takvo onečišćenje ne bilježi, a zrak postaje važno pitanje kad počne iskop zakopanog otpada.
Početkom rujna bura je dim s požarišta u Bosni i Hercegovini donijela nad Split, a dan kasnije nad Dubrovnik. Koliko će dima doći do tla, više ovisi o vjetru i visini dima nego o udaljenosti od požara.
