Kako je dim s požara u BiH zamutio zrak od Splita do Dubrovnika

U nedjelju, 6. rujna 2026., Split, okolni gradovi i otoci osvanuli su u dimu. Lučka kapetanija upozorila je brodove na smanjenu vidljivost, jer se na moru nije vidjelo dalje od 100 metara. Dim je dolazio s požara koji je u petak buknuo kod Kupresa u Bosni i Hercegovini i proširio se prema Tomislavgradu i Prozor-Rami.^[2] Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije istoga je dana objavio da su koncentracije PM10 i PM2,5 na području Splita, Trogira i otoka višestruko povišene u odnosu na uobičajene vrijednosti.^[1]

Na postaji Split 2 satni AQI za PM2,5 popeo se u 11 sati na 176, u kategoriju „nezdravo”, uz koncentraciju PM2,5 od 105,6 µg/m³. To je najviša vrijednost u cijelom mjesecu prikazanom na grafu postaje, od kraja kolovoza do sredine rujna.^[8]

Vatrogasni zapovjednik Splitsko-dalmatinske županije Ivan Kovačević rekao je Hini da vjetar, koji je jače zapuhao u subotu navečer, nosi dim na prostor od Splita do Pelješca, i opisao ga kao „bijelu tminu”. Ravnateljstvo civilne zaštite objavilo je obavijest za građane i turiste jer su županijski centri 112 primali sve više poziva, a Hrvatska vatrogasna zajednica zamolila je ljude da zbog dima ne zovu vatrogasce.^[2]

Zavod je građanima preporučio da izbjegavaju napornu tjelesnu aktivnost na otvorenom, uz poseban oprez za djecu, starije osobe, trudnice i kronične bolesnike s respiratornim ili kardiovaskularnim bolestima.^[1] Prema zavodu, kakvoća zraka bila je između 2 i 3 na ljestvici od 1 do 6 iz preporuka EU-a, pa se zrak smatrao opterećenim lebdećim česticama.^[1] Voditelj zavodskog odjela za ispitivanje kakvoće zraka Nenad Periš te je vrijednosti, prema priopćenju županijskog stožera civilne zaštite, opisao kao povišene, ali je dodao da zdravim ljudima ne bi trebale stvarati probleme.^[2] Ta ljestvica nije AQI s karte AirQuality.city, pa se dvije brojke ne mogu izravno uspoređivati.

Dan kasnije slika se promijenila. Periš je javio da koncentracije čestica u Splitu padaju, a Mato Lakić iz Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije opisao je kvalitetu zraka na dubrovačkom području kao „dosta lošu” i promjenjivu iz dana u dan, ovisno o vjetru i požaru. Prema HRT-u, dim se zbog smjera vjetra u samo nekoliko sati proširio stotinama kilometara. Glavni meteorolog te kuće Zoran Vakula objasnio je da ga je do Jadrana dovelo sjeveroistočno strujanje, bura.^[3]

Vjetar u visini i vjetar pri tlu

Vakula je dodao i detalj koji objašnjava zašto se dim nije brzo povukao. Maestral koji je zapuhao poslijepodne nije bio dovoljno jak i puhao je samo pri tlu, a ne kroz više slojeva atmosfere, pa dim nije otpuhao natrag.^[3] Kad se dim jednom podigne, njegovu putanju određuju strujanja na različitim visinama, a koliko će ga ljudi udahnuti ovisi o tome spušta li se u prizemni sloj zraka. NASA je upravo to opisala tijekom kanadskih požara u srpnju 2026.: ondje gdje je dim ostao visoko, utjecaj na prizemnu kvalitetu zraka bio je zanemariv, a gdje se spustio bliže tlu, zrak se pogoršao.^[5]

Na putanju dima utječu položaj i snaga atmosferskih sustava, strujanje u višim slojevima i prolazak fronti. U NASA-inoj analizi razdoblja od 14. do 17. srpnja 2026. anticiklona nad središnjim dijelom SAD-a usmjerila je mlaznu struju tako da je dim iz Ontarija mogao stići na sjeveroistok SAD-a. Otprilike dva dana kasnije frontalni sustav doveo ga je nad gusto naseljena područja, a hladan zrak koji se iza fronte spuštao zadržao ga je pri tlu.^[6] Udaljenost od požara zato sama po sebi slabo govori o izloženosti dimu. Mjesto ispod glavne putanje zračne mase može imati lošiji zrak od mjesta koje je požarištu bliže, ali je izvan te putanje.

Što PM2,5 pokazuje, a što ne

Kod dima se najviše prati PM2,5, frakcija čestica aerodinamičkog promjera do 2,5 mikrometra. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, na nju otpada oko 90 posto ukupne mase čestica koje ispuštaju šumski požari. Dim ipak sadrži i PM10, ultrafine čestice, ozon, dušikov i sumporov dioksid, policikličke aromatske ugljikovodike, toksične metale poput olova i mikroplastiku, a sastav ovisi o tome što gori. WHO navodi i da dim može prijeći tisuće kilometara i narušiti kvalitetu zraka i zdravlje ljudi daleko od požarišta.^[4]

Nagli rast PM2,5 na jednoj postaji ipak ne dokazuje da je uzrok baš određeni požar. Fine čestice imaju i druge izvore, od prometa do grijanja, a iz same brojke ne vidi se odakle su došle. Uvjerljiviju sliku daje kombinacija podataka: rastu li koncentracije redom na više postaja u smjeru kretanja zračne mase, odgovara li strujanje položaju aktivnih požarišta i pokazuju li satelitske snimke dimni oblak na toj putanji.^[5][6] U Dalmaciji se poklopilo nekoliko tragova: sateliti su na požarištu u BiH bilježili brojna aktivna žarišta, strujanje je bilo sjeveroistočno, s kopna prema moru, a civilna zaštita i vatrogasci dim su povezali upravo s tim požarom.^[2][3]

Kanadski dim nad Washingtonom

Isti se proces u srpnju 2026. odvijao u Sjevernoj Americi, u mnogo većim razmjerima. Sredinom srpnja u Kanadi je gorjelo gotovo 850 požara, od toga više od 180 u Ontariju. Satelit NOAA-21 snimio je 14. srpnja dim koji je vjetar nosio preko juga Ontarija, dijelova Quebeca te američkog Srednjeg zapada i sjeveroistoka. Nebo je na mnogim mjestima bilo sivo i žućkasto, a Sunce narančasto, dok je kvaliteta zraka u Torontu dosegnula nezdravu razinu.^[5]

NASA-ina vizualizacija, izrađena iz atmosferskog modela GEOS, pokazala je kako je dim između 14. i 17. srpnja prešao tisuće kilometara i prekrio velik dio SAD-a. Dnevni prosjek PM2,5 na području Baltimorea i Washingtona 17. srpnja približio se 200 µg/m³, zbog čega su izdana upozorenja Code Purple. Dim se ondje zadržao i idućeg jutra, dok ga iz atmosfere nisu isprali jaki pljuskovi s grmljavinom.^[6] Američka agencija za zaštitu okoliša istoga je dana objavila priopćenje u kojem navodi da velik dio SAD-a pogađa dim kanadskih požara te je građane uputila na izvore aktualnih podataka o kvaliteti zraka.^[7]

Split nakon 6. rujna

Za Dalmaciju je HRT 6. rujna napisao da će požar još gorjeti i da olakšanje mogu donijeti samo kiša ili promjena smjera vjetra, a dan kasnije da bi ga trebala donijeti najavljena promjena vremena.^[2][3]

Graf postaje Split 2 pokazuje da se zrak nije pročistio odjednom. Oko podneva 7. rujna satni AQI za PM2,5 ponovno je skočio, na 122. Iznad 50, gdje počinje kategorija „umjereno”, zadržao se gotovo bez prekida do 9. rujna navečer, spustio se ispod te granice tijekom noći i jutra 10. rujna, a zatim se iznad nje vratio do jutra 11. rujna. Cijeli 12. rujna kretao se između 7 i 23.^[8] Koliko je u tim danima bilo dima iz BiH, a koliko čestica iz drugih izvora, iz samog grafa ne vidi se.