Požar je stotinama kilometara daleko. Kako onda može pogoršati zrak kod nas?

Početkom rujna stanovnike Splita, okolnih gradova i dijela dalmatinskih otoka dočekali su miris paljevine, zamućeno nebo i osjetno lošija kvaliteta zraka. Dana 6. rujna 2026. Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije objavio je da su na području Splita, Trogira i otoka koncentracije PM10 i PM2.5 bile višestruko povišene u odnosu na uobičajene izmjerene vrijednosti.^[1] Istodobno su vatrogasne i civilne službe upozoravale da vjetar prema Dalmaciji prenosi dim s velikog požara u Bosni i Hercegovini, koji je zahvatio područje od Kupresa prema Tomislavgradu i Prozor-Rami.^[2]

Takve epizode lako stvaraju dojam da se veliki požar mora nalaziti negdje u neposrednoj blizini. U stvarnosti, dim može prijeći državne granice i putovati stotinama, pa i tisućama kilometara prije nego što se rasprši ili bude uklonjen iz atmosfere. Svjetska zdravstvena organizacija navodi da dim požara može utjecati na kvalitetu zraka i zdravlje stanovništva vrlo daleko od samog požarišta.^[4] Događaj u Dalmaciji zato nije bio meteorološka anomalija, nego vrlo jasan lokalni primjer procesa koji se redovito događa u različitim dijelovima svijeta.

Što se dogodilo u Dalmaciji?

U službenoj obavijesti od 6. rujna NZJZ Splitsko-dalmatinske županije naveo je da su lebdeće čestice PM10 i PM2.5 bile višestruko povišene, a kvalitetu zraka opisao je kao opterećenu lebdećim česticama. Građanima je preporučeno izbjegavanje tjelesne aktivnosti većeg intenziteta na otvorenom, uz poseban oprez za djecu, starije osobe, trudnice te osobe s respiratornim ili kardiovaskularnim bolestima.^[1]

Istoga dana HRT je izvijestio da je Dalmaciju prekrio dim s požarišta u BiH. Vatrogasni zapovjednik Splitsko-dalmatinske županije Ivan Kovačević tada je naveo da vjetar prenosi dim prema prostoru od Splita do Pelješca, dok je Ravnateljstvo civilne zaštite također objavilo da su dim i miris paljevine na širem području Dalmacije posljedica velikog požara u Bosni i Hercegovini.^[2] Već 7. rujna koncentracije čestica u Splitu bile su u padu, dok je lošija kvaliteta zraka bila izraženija prema Dubrovniku. HRT-ov meteorolog Zoran Vakula objasnio je da je prethodnih dana sjeveroistočno strujanje nosilo dim prema Jadranu te da se zbog smjera vjetra dim u samo nekoliko sati proširio stotinama kilometara.^[3]

Upravo ta promjena od jednog dana do drugoga pokazuje zašto kod požara nije dovoljno gledati samo jednu trenutačnu vrijednost. Mnogo jasniju sliku daje usporedba više mjernih postaja i razvoj koncentracija kroz nekoliko sati ili dana, osobito kada se podaci promatraju zajedno s informacijama o vjetru i aktivnim požarištima.

Kako dim prijeđe nekoliko stotina kilometara?

Nakon što dim dospije u atmosferu, njegovo kretanje ovisi o strujanjima na različitim visinama. Smjer vjetra pri tlu zato ne mora biti dovoljan da objasni kamo će dim otići, a njegov utjecaj na kvalitetu zraka pri površini uvelike ovisi o tome nalazi li se dim visoko u atmosferi ili se spušta u sloj zraka koji udišemo. NASA je tijekom kanadskih požara u srpnju 2026. zabilježila upravo takvu razliku: ondje gdje je dim ostao visoko, utjecaj na prizemnu kvalitetu zraka bio je malen, dok su se uvjeti pogoršavali kada se dim približio tlu.^[5]

Na putanju dima utječu položaj i snaga atmosferskih sustava, strujanje u višim slojevima te prolazak fronti. U NASA-inoj analizi transporta kanadskog dima od 14. do 17. srpnja 2026. visokotlačni sustav nad središnjim dijelom SAD-a usmjerio je mlaznu struju tako da je dim iz Ontarija putovao prema sjeveroistoku SAD-a, a frontalni sustav nekoliko dana kasnije pomogao je zadržati dio dima bliže površini.^[6] Zbog toga udaljenost od požara sama po sebi nije dobar pokazatelj izloženosti dimu. Područje koje se nalazi na glavnoj putanji zračne mase može imati lošiji zrak od mjesta koje je požarištu fizički bliže, ali se nalazi izvan te putanje.

Zašto se kod požara posebno prati PM2.5?

Fine lebdeće čestice PM2.5 među najvažnijim su pokazateljima onečišćenja povezanog s dimom. Oznaka PM2.5 odnosi se na čestice aerodinamičkog promjera do 2,5 mikrometra, a Svjetska zdravstvena organizacija navodi da približno 90 posto ukupne mase čestica emitiranih šumskim požarima čine čestice veličine PM2.5 ili manje.^[4] Dim pritom nije sastavljen samo od njih. Može sadržavati PM10 i ultrafine čestice, ozon, dušikov dioksid, sumporov dioksid, policikličke aromatske ugljikovodike, toksične metale i druge spojeve koji ovise o tome što gori.^[4]

Zbog male veličine i sposobnosti dugog zadržavanja u atmosferi, PM2.5 se može transportirati na velike udaljenosti i često je vrlo koristan pokazatelj dolaska dima.^[4] Ipak, nagli rast PM2.5 sam po sebi nije dokaz da je uzrok konkretan požar. Fine čestice nastaju i iz drugih izvora, pa je za ozbiljniju procjenu potrebno promatrati više podataka: razvoj koncentracija na više postaja, smjer i visinu strujanja zraka, satelitske snimke te položaj poznatih aktivnih požarišta.

Kanada pokazuje koliko daleko dim može putovati

Događaj u Dalmaciji bio je regionalan primjer istog procesa koji se u srpnju 2026. vidio na mnogo većoj skali u Sjevernoj Americi. Sredinom srpnja u Kanadi je bilo aktivno gotovo 850 požara, od kojih više od 180 u Ontariju.^[5] Satelit NOAA-21 snimio je 14. srpnja velike količine dima iz Ontarija koje su vjetrovi nosili preko Quebeca prema američkom Srednjem zapadu i sjeveroistoku zemlje.^[5]

NASA-ine vizualizacije pokazale su da je dim kanadskih požara tijekom razdoblja od 14. do 17. srpnja putovao tisućama kilometara i zahvatio velik dio SAD-a.^[6] Dana 17. srpnja dnevna prosječna koncentracija PM2.5 na području Baltimorea i Washingtona približila se vrijednosti od 200 µg/m³, što je dovelo do izdavanja upozorenja Code Purple.^[6] Američka Agencija za zaštitu okoliša istoga je dana objavila posebno priopćenje navodeći da velik dio SAD-a osjeća posljedice dima iz kanadskih požara te je građane uputila na praćenje aktualnih podataka o kvaliteti zraka.^[7]

Taj je slučaj koristan jer pokazuje da prekogranični transport dima nije rijetka iznimka rezervirana za neposredno susjedstvo požarišta. Kada se dim podigne u slojeve atmosfere u kojima ga snažna strujanja mogu prenijeti na veliku udaljenost, državne granice postaju potpuno nevažne za njegovu putanju.

Dim na nebu ne znači uvijek loš zrak pri tlu

Vidljiv dim ili zamućeno nebo ne moraju automatski značiti da su koncentracije čestica pri površini vrlo visoke. NASA je u srpnju zabilježila da je utjecaj kanadskog dima na prizemnu kvalitetu zraka snažno ovisio o njegovoj visini: ondje gdje je dim ostao visoko u atmosferi, utjecaj je bio malen, a uvjeti su se pogoršavali kada je dim dospio bliže tlu.^[5]

To objašnjava zašto se ponekad može vidjeti zamućeno nebo ili neobična boja Sunca, a da mjerna postaja ne pokazuje dramatične vrijednosti. Obrnuto je također moguće: vrlo sitne čestice mogu biti povišene i kada prizor izvana ne izgleda posebno dramatično. Miris paljevine i izgled neba zato mogu biti upozorenje da se nešto događa, ali nisu zamjena za mjerenje.

Zašto je važno gledati razvoj kroz vrijeme?

Kvaliteta zraka tijekom epizode dima može se promijeniti u svega nekoliko sati. Dalmacija je to pokazala između 6. i 7. rujna, kada su se koncentracije u Splitu počele smanjivati, dok je problem postao izraženiji južnije prema Dubrovniku.^[3] Slično je NASA opisala i u SAD-u, gdje su promjene frontalnog sustava i vertikalnog položaja dima određivale kada će dim ostati visoko, a kada će ozbiljnije utjecati na zrak pri površini.^[6]

Zato trenutačno stanje treba promatrati kao dio šire slike. Na karti AirQuality.city moguće je usporediti stanje na mjernim postajama diljem Hrvatske, a pregled promjena kroz posljednja 24 sata i sedam dana pomaže u razumijevanju razvoja epizode onečišćenja.^[8] Ako se povišene vrijednosti postupno pojavljuju na više postaja u smjeru kretanja zračne mase, takav uzorak može biti važan trag, ali sam po sebi i dalje nije dokaz izvora bez meteoroloških i drugih podataka.

Kako procijeniti dolazi li dim iz udaljenog požara?

Najbolju sliku daje kombinacija više informacija. Nagao rast PM2.5 na jednoj postaji može biti posljedica lokalnog izvora, no ako se slična promjena u kratkom razdoblju pojavi na većem broju udaljenih postaja, a smjer strujanja zraka odgovara položaju aktivnih požara, mogućnost daljinskog transporta dima postaje uvjerljivija. Satelitske snimke mogu dodatno pokazati nalazi li se dimni oblak na očekivanoj putanji.^[5][6]

Važno je pritom razlikovati mjerenje od atribucije. Mjerna postaja govori što se događa s koncentracijama onečišćujućih tvari na njezinoj lokaciji, ali iz same vrijednosti PM2.5 nije moguće pouzdano utvrditi iz kojeg je požara određena čestica stigla. Za takav zaključak potrebno je povezati mjerenja kvalitete zraka s meteorološkim podacima, položajem požarišta i promatranjem dima iz satelita.

Zrak nema granice

Epizoda iz Dalmacije početkom rujna pokazala je kako požar izvan Hrvatske može u kratkom vremenu promijeniti kvalitetu zraka uz velik dio obale.^[2][3] Kanadski požari istoga ljeta pokazali su isti proces na mnogo većoj skali, s dimom koji je preko atmosfere stigao do gusto naseljenih dijelova SAD-a i ondje izazvao vrlo visoke koncentracije PM2.5.^[6][7]

Zbog toga kvalitetu zraka ne treba promatrati isključivo kroz ono što se događa nekoliko kilometara oko nas. Lokalni promet, grijanje i industrija mogu biti važni izvori onečišćenja, ali atmosfera istodobno može donijeti dim i aerosole iz područja udaljenih stotinama ili tisućama kilometara.^[4] Kada se zrak naglo pogorša bez očitog lokalnog razloga, vrijedi pogledati kako se stanje razvijalo prethodnih sati, što pokazuju okolne postaje i postoje li udaljeni događaji koji se podudaraju sa smjerom strujanja zraka.

Trenutačno stanje kvalitete zraka u Hrvatskoj i razvoj situacije na mjernim postajama možete pratiti na karti AirQuality.city.^[8]