PM10 raste bez dima i smoga: kako prepoznati saharsku prašinu

Krajem veljače 2021. snijeg na Alpama postao je narančast. Godinu dana kasnije, u ožujku 2022., oblak saharske prašine oborio je rekorde vršnih koncentracija na jugu Španjolske, a sljedećih je dana stigao do Skandinavije. Copernicusova služba za praćenje atmosfere (CAMS) obje epizode ubraja među najvažnije poznate prodore prašine.^[2]

Češće su tragovi svakodnevniji: mliječno nebo, zalasci Sunca toplih boja, automobili prljavi nakon kiše i lošiji zrak. CAMS upravo njih navodi kao najvidljivije znakove prijenosa prašine.^[2] Na karti kvalitete zraka to izgleda kao rast PM10 bez očitog lokalnog izvora, bez požara, industrijskog incidenta ili zimskog smoga. Uzrok je tada možda više od tisuću kilometara južnije. Europska agencija za okoliš (EEA) saharsku prašinu, uz morsku sol i vulkane, navodi među prirodnim izvorima PM10.^[4]

Sredozemlje između dva izvora prašine

Sahara je najveći izvor atmosferske prašine na svijetu. Prema istraživanju na koje se poziva CAMS, sjeverna Afrika daje oko polovice globalne emisije prašine, a Azija oko 40 posto, ponajviše s Bliskog istoka i iz središnje Azije. Sredozemlje leži između tih izvora i zato je posebno izloženo epizodama prašine.^[2]

Preko mora putuju sitne mineralne čestice, mnogo finije od pijeska s plaže. Jaki vjetrovi podižu ih u višu troposferu, gdje mogu ostati danima, pa i tjednima, a atmosferska strujanja nose ih i talože tisućama kilometara dalje.^[1] Prema Europi najviše prašine stiže u rano proljeće.^[2]

Prva polovica 2025. pokazala je kako to izgleda u jednoj sezoni. Od siječnja do svibnja oblaci prašine redovito su dolazili do Italije i Grčke, uz zamućeno nebo i prašinu koja se spuštala do tla. Početkom veljače ciklona nastala nad sjevernom Afrikom ponijela je prašinu preko središnjeg Sredozemlja prema jugu Italije i dalje u Grčku. U ožujku je velik oblak preko Pirenejskog poluotoka stigao do sjeverne Francuske, Beneluksa i Velike Britanije, a sredinom travnja jugo je u južnu Europu donijelo toliko prašine da je nebo požutjelo.^[1]

Prašina se najjasnije vidi u PM10

Mineralna prašina sadrži i grube i fine čestice, a CAMS njezin učinak na kvalitetu zraka prati ponajprije kroz PM10. Za prodore iz 2025. navodi da su znatno utjecali upravo na koncentracije grubih čestica PM10.^[1][2]

PM2,5 pritom također može porasti, a koliko, ovisi o sastavu oblaka, duljini puta, taloženju i vremenskim prilikama. Velik skok PM10 uz umjeren rast PM2,5 upućuje na mnogo grubih čestica u zraku, ali saharsku prašinu ne dokazuje. Isti obrazac mogu dati prašina s ceste, gradilišta i drugi lokalni izvori.^[5]

Hoće li prašina uopće podići PM10 pri tlu, ovisi o njezinoj koncentraciji i visini na kojoj putuje. Oblak prašine može proći višim slojevima atmosfere, zamutiti nebo i obojiti zalazak Sunca, a da koncentracije pri tlu ne budu osobito visoke. Prema CAMS-u, kad prašina putuje visoko, manja je vjerojatnost da će znatnije utjecati na zrak pri tlu, a većina se u atmosferi razrijedi toliko da je ni ljudi ni instrumenti više ne zamjećuju.^[2][3]

Satelitska karta s gustim oblakom nad Jadranom zato ne znači da će svaka postaja ispod njega izmjeriti visok PM10.

Prirodno podrijetlo i granične vrijednosti

Kad se gust oblak spusti do tla, donosi i grube i fine čestice. CAMS navodi da takva prašina pogoršava kvalitetu zraka i nosi rizike za dišni, pa i za srčano-žilni sustav, a da su koncentracije za koje je utvrđeno da uzrokuju bolesti dišnog sustava i srca obično blizu samih izvora prašine.^[2][3]

Europska pravila prirodnim izvorima daju poseban status. Dnevna granična vrijednost za PM10 iznosi 50 µg/m³ i smije se prekoračiti najviše 35 dana u godini, a od 2030. bit će 45 µg/m³ uz najviše 18 dana. Pri ocjeni usklađenosti države članice smiju, pod određenim uvjetima, odbiti doprinos prirodnih izvora jer na njih ne mogu utjecati. EEA ga u svom godišnjem pregledu ne odbija, pa se u njemu vidi i učinak prašine: na Kanarskim otocima dio koncentracija prelazi dnevnu granicu ponajprije zbog saharske prašine.^[4] Taj odbitak mijenja pravnu ocjenu, a izmjerena koncentracija ostaje ista.

Blatna kiša

Kad zračna masa puna prašine naiđe na oblake i oborine, kiša dio čestica ispere iz zraka. To mokro taloženje, poznatije kao blatna ili „prljava” kiša, jedan je od najpoznatijih učinaka prodora prašine i ostavlja mrlje blata na automobilima, prozorima i drugim površinama.^[3]

Ispiranje pritom smanjuje količinu prašine u zraku, pa PM vrijednosti nakon kiše mogu pasti. Koliko brzo, ovisi o tome stiže li još prašine i mijenja li se zračna masa. Pri vrlo visokim koncentracijama taloženje postaje i praktičan problem: smanjuje vidljivost, oštećuje strojeve i umanjuje proizvodnju solarnih elektrana.^[2]

Regionalna epizoda ili lokalni izvor

Jedna postaja za to nije dovoljna. Tragovi postaju uvjerljivi tek zajedno: PM10 raste istodobno na više udaljenih postaja, prognoze najavljuju prijenos prašine iz sjeverne Afrike, a satelitski podaci pokazuju oblak nad Sredozemljem. CAMS radi na isti način. Njegov regionalni model za Europu kombinira prizemna mjerenja s modelima i daje prognozu četiri dana unaprijed, a globalni spaja satelitska opažanja s prognostičkim sustavom Europskog centra za srednjoročne vremenske prognoze (ECMWF) i prognozu prašine osvježava dvaput dnevno za idućih pet dana.^[3]

Lokalni izvor obično ostavlja prostorno uži trag. Gradilište, promet ili suha zemlja mogu snažno podići PM10 na jednoj postaji, dok nekoliko desetaka kilometara dalje sličnog skoka nema. Ni to pravilo nije apsolutno, pa uz kartu treba pratiti smjer vjetra i razvoj kroz nekoliko sati.^[5]

Na karti AirQuality.city prvo vrijedi pogledati PM10 i njegov odnos prema PM2,5. Ukupni AQI računa se za obje frakcije, a prikazuje nepovoljniju vrijednost, pa treba provjeriti koja ga je podigla. Postupan rast koji satima traje na više postaja upućuje na širi događaj, a usamljeni kratki vrh traži pogled na mikrolokaciju i sam instrument.^[5]

Ako je nebo mliječno, PM10 raste na više postaja odjednom, a CAMS-ova prognoza za taj dan pokazuje prašinu nad Jadranom, lokalni dimnjak vjerojatno nije glavni izvor.