PFAS u Gospiću i ono što indeks kvalitete zraka ne vidi

U podzemnoj vodi iz mjernih bušotina uz nezakonito odlagalište u Bilajskoj ulici 50 u Gospiću vještaci Geotehničkog fakulteta pronašli su PFAS spojeve. Iste spojeve u uzorcima otpada s te lokacije utvrdilo je dodatno vještačenje HZJZ-a i Nastavnog zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar”.^[9] Postaja za kvalitetu zraka, ma koliko blizu stajala, ništa od toga ne bi zabilježila. Ona mjeri ono što je u zraku, a PFAS je ovdje pronađen u podzemnoj vodi i u otpadu.

Nalazi su dio istrage koju USKOK vodi protiv većeg broja okrivljenika, osumnjičenih da su u sastavu zločinačkog udruženja počinili kaznena djela protiv okoliša i gospodarstva. Zbog interesa javnosti USKOK je 9. rujna omogućio uvid u mišljenje HZJZ-a o PFAS spojevima u gospićkom otpadu.^[3] Vlada je 22. rujna predstavila plan sanacije. Na lokaciji je, prema procjeni, oko 44 tisuće tona opasnog i neopasnog otpada, od čega je gotovo 33 tisuće tona zakopano na dubini od 2,9 metara, pomiješano sa zemljom i kamenom u nepoznatom omjeru.^[1]

Voda i hrana: što je uzorkovano

HZJZ je 9. rujna objavio da ni u jednom od 73 dotad analizirana uzorka vode iz javne vodoopskrbe PFAS spojevi nisu detektirani. Do 22. rujna broj uzoraka s područja Ličko-senjske županije i otoka Paga narastao je na 111. Svi su bili zdravstveno ispravni, a PFAS ni u jednom nije utvrđen iznad granice određivanja.^[9][4]

Prema HZJZ-u, odlagalište leži izvan zona sanitarne zaštite i izvan slivova izvorišta iz kojih se županija opskrbljuje vodom. Koncentracije PFAS-a u podzemnoj vodi oko odlagališta su, prema zavodu, u nižem rasponu onoga što se uobičajeno bilježi uz odlagališta, a rizik za javnu vodoopskrbu procjenjuje se kao nizak do zanemariv. Ta procjena ne obuhvaća privatne bunare. Individualni zdenci nisu dio javne vodoopskrbe ni državnog monitoringa vode za ljudsku potrošnju, za njihovu kontrolu odgovorni su vlasnici, a HZJZ je najavio da će analizirati i njih.^[9]

Hranu iz domaćinstava koja je uzgajaju za sebe HZJZ je uzorkovao 28. kolovoza: 32 uzorka s 13 lokacija, šest unutar 300 metara od otpada i 26 do 1.000 metara. Olovo i nikal, kojih u otpadu ima u povišenim vrijednostima, ni u jednom uzorku nisu prelazili dopuštene vrijednosti. PFAS je analiziran u sedam uzoraka i svi su bili ispod granice kvantifikacije.^[5] Jedini nesukladan uzorak bila je aronija iz domaćinstva udaljenog 1.000 metara, s 0,065 mg/kg kadmija, više nego dvostruko iznad najveće dopuštene količine od 0,030 mg/kg. HZJZ navodi da se kadmij može prirodno nalaziti u tlu i da se iz tog nalaza ne može zaključiti da je povezan s odlagalištem.^[5]

Što indeks kvalitete zraka mjeri

AQI na AirQuality.city računa se iz koncentracija PM2,5 i PM10, a ukupnu ocjenu za postaju određuje nepovoljnija od dviju vrijednosti.^[6] Neke službene postaje objavljuju i NO₂, O₃, SO₂ i CO, ali portal ih prikazuje zasebno i oni ne ulaze u ukupni indeks.^[8] Ni najbolji AQI zato ne govori ima li PFAS-a u podzemnoj vodi ili metala u tlu, kao što ni analiza vode iz slavine ne govori koliko je PM2,5 u zraku.

O podrijetlu čestica sam PM govori malo. Senzor bilježi koliko je lebdećih čestica u zraku, ali iz te brojke ne može utvrditi njihov kemijski sastav niti dokazati da dolaze s određene lokacije.^[7] Postaja k tome opisuje svoju okolicu, a koncentracije se mijenjaju s vjetrom, oborinama, lokalnim izvorima i dobom dana. Jedan dobar sat ne dokazuje da epizode onečišćenja nije bilo, kao što ni jedan loš sat ne dokazuje trajni problem. Neuobičajen skok PM2,5 ili PM10 uz odlagalište vrijedi istražiti, ali sam po sebi ne dokazuje odakle čestice dolaze, a o vodi, tlu i hrani ne govori ništa.

Kad otpad postaje pitanje zraka

Odlagalište može opteretiti zrak kad se na njemu nešto događa: kad gori, kad vjetar diže prašinu s površine, kad iz otpada isparavaju pojedine tvari ili kad se otpad premješta. U Gospiću će se premještati mnogo. Privremeno prekrivanje zakopanog otpada bilo je 22. rujna u tijeku, a odabran je i izvođač koji će oko 4.500 tona rasutog opasnog otpada uz silos spaliti izvan Hrvatske. Oko 650 tona neopasnog otpada u vrećama trebalo bi završiti kao zamjensko gorivo u cementarama u Našicama i Koromačnom, koje za to imaju dozvole.^[1][2]

Za radove na lokaciji plan sanacije predviđa praćenje zraka prije i tijekom sanacije, i to upravo PM10 i PM2,5, istih dviju frakcija od kojih se računa AQI, uz ukupnu taložnu tvar, odnosno prašinu koja se taloži, i teške metale u njoj. PFAS se u planu prati u podzemnoj vodi, ne u zraku. Među mjerama su vlaženje i prekrivanje, ograničena brzina vozila, pranje kotača i postupno otkrivanje otpada, a plan napominje da se pojedini parametri prate samo u fazama sanacije u kojima je to primjenjivo.^[2]

Najveći je posao zakopani otpad. Ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije Marija Vučković rekla je da ministarstvo prednost daje predobradi na lokaciji: iskopu cijelog otpada, mehaničkom razdvajanju i karakterizaciji, isključivo u zatvorenom sustavu. Ta bi varijanta trajala 13 mjeseci i stajala 40 milijuna eura. Alternativa je iskop bez predobrade i konačna obrada izvan Hrvatske.^[1]

Što znači „sigurno”

HZJZ je hranu u Gospiću ocijenio sigurnom za konzumaciju, a vodu iz javne vodoopskrbe zdravstveno ispravnom i sigurnom za piće. Te se ocjene odnose na konkretne uzorke: 111 uzoraka vode iz javne vodoopskrbe bez PFAS-a iznad granice određivanja i 32 uzorka domaće hrane bez znakova opće kontaminacije. U podzemnoj vodi iz bušotina uz samo odlagalište PFAS je pronađen.^[4][5][9] Sva tri nalaza vrijede istodobno jer se odnose na različite uzorke s različitih mjesta.

Uzorkovanje javne vode nastavlja se, a HZJZ rezultate objavljuje jednom tjedno.^[4] Kad počne iskop zakopanog otpada, plan predviđa da se uz vodu i tlo mjeri i zrak.^[2]